okidač

ti si moja ljubilica malena,
ja sam tvoja varalica šarena,
kad te vidim ne mogu odoljeti
mogla bi te pojesti




kak to da sam sada ok? ne sretna,al on....čisto ok....možda zato jer sam se istuširala..
da,to sigurno ima neke veze s tim.

ovom prilikom
SVIMA SRETAN BOŽIĆ



I TAKO ETO. nOVA GODINA I TO SVE SKUPA.
pozdraf

....opet


sjediš i misliš?
ne,samo sjediš.
a i vidi se po tebi. osoba kao ti sigurno nema osjećaja.
tu si
da se svidiš onima koje ne voliš.
koje nitko ne voli,ali
oni su tu i oni sve određuju.

i kakve veze sad s tim ima bubamara?
ona dođe i sve ti se čini super
a onda odleti isto onako naglo kako je i došla

bolje da nije ni dolazila,manje bi bolilo kada odleti.

bubamara je kurva.

jadna bubamarica,kako sam ja glupa.
nisam je htjela naljutiti, zašto je otišla.

sada umjesto nje na prozoru kap kiše.

prozirna,mala, nebitna i sama

hmmm,zvuči poznato.

ali blago njoj,

ona barem ispari
ETO DA SE POHVALIM, RIJEŠILA SAM SE I JA TOG TERETA NAPOKON(misli se na životnu sreću). BILO JE TO NEGDJE OKO 23.11.2006.

blago meni.


i sad sam se spustila najniže što sam ikad mogla.

propala sam
...opet

nema me više na blogu.
nema više nikog na blogu manje više osim ovih redovnih,stalnih starosjedilaca.
nemam više o čemu pisat.
ne da mi se kurčit sa svojim stavovima koji ionako nikoga ne zanimaju osim bolesnika bez života.
ne da mi se pisati o sebi jer ja znam sve o sebi i sve sam svima već rekla pa mi je mal glupo, a ne da mi se zabavljat druge. u biti,
ne sviđa mi se blog

mislite li da pričam previše o mom tati?
to je zato jer ga ja jako volim (pronašao mi je blog)
zamisli. samo je upisao ime i prezime na google.
ma moš mislit
al ne vjerujem da je toliko bijedan da ga čita
ako ima minimum poštovanja prema meni ja znam da neće
jel tako,tata?
a neće sigurno
paranoična sam


uglavnom,vratila sam se s mora
previše me ljudi voli.
nikad nije bilo savršenije
odnos sa nadređenima(ona i on) je idealan
rezultati vrlo dobri i uspješni u školi
na financijskom planu nemam ništa,ali mi ni9šta i ne treba
imam posao da ispuni dosadne dane i priušti nekakve luksuze
svaki dan me netko voli i zove i to ne iz koristi
izašla sam napokon iz duge i teške veze

,.....a opet mi fali!

to sam opet ona glupa ja kojoj nikad dosta i koja je uvijek nesretna.
sad mi fali škola. kad krene,falit će mi ljeto
evo već mi fali ljeto
fali mi nesreće i zla
fali mi depresije
fali mi problema

pišem u boji cigana da se zna.
inače, oduvijek i dok sam bila mala nisam imala ništa protiv cigana.
ali činjanica je da sam ih oduvijek gledala malo svisoka i sa malo sitno nešto prezira. kako sam odrastala,rastao je i prezir. došao je dečko sa svojim nazi stavovima i to je bilo to. uglavnom,zamrzila sam ih. to je trajalo neka dva tjedna i onda sam shvatila da sam glupa, i da sigurno ima i nekih dobrih cigana i da nisu oni svi krivi, da je takav neki mutavi mentalitet, a divila sam se njihovoj kulturi(glazbena umjetnost i plesovi).


i tako,puna ljubavi prema svima idem ja prije tjedan dana u grad potpuno normalno obučena.ovo posebno naglašavam jer je bitno za ostatak priče.

nailaze tri cigana.
mjesto radnje štrosmajerova ulica 5 metara iza busne stanice za grad ona kod žutog naselja(gracia)

tri cigana dolaze iz smjera grad-retfala a ja idem njima u susret.

nisam ih gledala
nisam odvratila pogled
obučena u rifle i plavu fifinu majicu sa svj.prvenstva plave boje bez izreza
nisam se smijala
nisam se namrštila


opis likova:
1. jako visoki i izrazito debeli cigan izrazito tamne puti za cigana,bez brade i brkova u prevelikoj košulčji i sakou,izgleda kao da se spremio za grad
2.dva mala neugledna cigana niska,svi imaju 23-33 godina


veliki debeli me u prolazuuhvati za guzicu i stisne.mali kaže SAMO SE TI ŽALI

ja nisam mogla doći ksebi od šoka

nisam vrištala,nitko od 7 ljudi na stanici nije ništa vidio. ja sam samo buljila u njih sa mržnjom, a oni su se smijući odšetali prema retfali

osvrnimo se na ovog cigana. mama i tata su mu isto cigani. kako se i vidi,nisu ga odgojili,znači nisu dobri,imaju previše djece koju zapostavljaju.
zbog siromaštva svi su odgovjeni kao lopovi,propalice i kuće su im smetlišta koja naružuju naš grad. nitko ništa ne poduzima, a paraziti se samo kote u osijeku.

kineza ima puno,a li oni su bar na neki glupav način nenametljivi.


i sad izjava svi smo jednaki

Pa kako molim vas možemo svi biti jednaki??????

kako?
Kako?
kako?
Kako?


kako je debeli cigan koji glumi mafijaša i burajza tu u osijeku koji je potencijalni silovatelj i ubojica,a sigurno i lopov i štošta drugo, kako je on jednak nama? kako je jednak Paru(znanstvenik) ili slavinskom(pisac)

kako je isti tebi?



jesi ti kao on?


jesam ja?


mislim ne razumijem.

nismo isti. zašto bi onda imali ista prava?
dobro,udaljila sam se od teme. samo sam htjela nekima otvoriti oči. nema dobrog cigana. nema. ako od njih 100 se i nađe koji,to društvo ga prije ili poslije sjebe.

pitala sam jednog pametnog čovjeka jel moguće da ako se uzme beba od cigana i odgaja u normalnoj obitelji da će beba postati normalna?

odgovor je ne.rekao je da bi moralo proći barem 5 generacija da se iščisti od prljavih gena što je i istina.


i zato jebo sve cigane i jebo vas koji se s njima poistovječujete.



i upozoravam da se širenjem ljubavi prema ciganima šire i ciganjske kuće i njihov broj u osijeku raste. pa kad se tu ukorijene i kad tome više ne bude kraja ni spasa vidjet ćemo tko će još imati dobro i široko srce za cigana


ubi roma



kako se zove kad cigani padaju iz aviona?
-rominjanje

hah ahahahahhahhaha ahh ahahaha ahhh




pogledajte samo slike. kao da i nisu ljudi.crnci su za njih mila majka

sad sam se testirala na nekom testu. kroz nekakav upitnik ocjenjuje tvoje sposobnosti i izbacuje ti popis zanimanja koja su ajmo reć za tebe.evo mojih:
-diplomati
-urednici
-ravnatelji zdrastvenih ustanova
-stručnjaci za odnose s javnošću
-politolozi
-novinari
-voditelji marketinga
-pravnici
-defektolozi
-komercijalni rukovodioci
-stručnjaci za organizaciju rada
-povjesničari umjetnosti
-etnolozi
-turistički vodiči i pratioci
-menadžeri
-psiholozi

a to sam sve i željela biti. manje više.

a za moju malu ljubav:
-medicinske sestre/tehničari
-građevinski tehničari
-prehrambeni tehničari
-inžinjeri šumarstva
-građevinski inžinjeri
-fizioterapeuti
-mehaničari
-zaštitari
-policajci i kriminalisti


baš slatko. ali to totalno sve pogodi
ja sam se iznenadila.



ljeto je
svaki dan kopika, klasika. trenutno sam kod majke, ali uskoro idem kod tate, pa na more i u gadnoj sam stisci sa novcima. katastrofa.

pozdrav od mene, nemam ništa pametno za reći

Njegov otac i majka, David Poe ml. i Elizabeth Hopkins Poe (oboje zanimanjem glumci) preminuli su u roku od dvije godine (otac 1810., majka 1811.) nakon njegova rođenja - nakon toga, Poe je odveden u Richmond, gdje je živio kod Johna Allana, te onda poslan u Englesku gdje je od 1815. do 1820. pohađao Manor School u Swindon Newingtonu. Nikad legalno posvojen, prezime Allan uzeo je kao srednje ime.

Godine 1826., Poe odlazi na studij na virdžinijsko sveučilište pod imenom University of Virginia, no izbačen je zbog kockarskih dugova, što ga dovodi u svađu s Johnom Allanom koji ga se tada odrekao kao sina. Godine 1827. pridružio se vojsci, lagavši o svom imenu i dobi; 1830. stiže do West Pointa, ali je izbačen godinu kasnije zbog neizvršavanja dužnosti.

O slijedećem periodu Poeova života malo se zna, osim da je 1833. živio s očevom sestrom u Baltimoreu. Nakon što je s kratkom pričom Poruka u Boci osvojio 50 dolara, započinje karijeru spisatelja: u časopisima Southern Literary Messenger (u Richmondu, gdje je stvarao od 1835. do 1837.), te philadephijskim Burton's Gentleman's Magazine i Graham's Magazine (1839.-1843.), izlaze neka od njegovih najpoznatijih djela.

Godine 1836., Poe ženi trinestogodišnju rođakinju Virginiju Clemm, koja će kasnije od posljedica tuberkuloze postati invalidom, te naposlijetku i preminuti, što se smatra uzrokom Poeovog neobuzdanog alkoholizma. Slavna pjesma Annabel Lee (1849.) posvećena je Virginiji.

Njegova prva zbirka, Priče iz Groteske i Arabeske, pojavila se 1840. godine, a sadrži jedno od njegovih najpoznatijih djela, Pad kuće Usherovih. U ranim 1840ima, izlazi i Školjkareva prva knjiga, njegovo najprodavanije djelo.

Mračna poema o izgubljenoj ljubavi, Gavran donijela je Poeu svjetsku slavu kad je izdana 1845., a Umorstva u Rue Morgue te Ukradeno pismo, također iz tog perioda, smatraju se Poeovim najpoznatijim kriminalstičkim romanima. Također, bio je aktivan književni novinar.

Godine 1848., depresivan i u očaju, Poe pokušava samoubojstvo. Nakon toga je nakon zabave na putu novoj zaručnici nestao na tri dana. Pojavi se u vrlo čudnom stanju u Baltimoreu, gdje je i na koncu prminuo 7. listopada 1849.

but I didn`t mean to...

kao pomirili smo se...ne znam dokle ćemo ovako.što više vremena prolazi sve je teže. moja me ovčica Mia više ne voli. Ni moja mala crna Natalija

Jedva čekam da odem na more i da se malo maknem iz ove sredine.
baš mi je potebno.


jučer zadnji dan škole sam se slabo napila moram priznat.
prosjek 4.07

ok je.zadovoljna sam

eto,gotovo je. velika ljubav koje više nema.
on kaže kad je gotovo,gotovo je .nema nazad. ne znam koliko je tu u pravu. ja znam da unatoč tome što je gotovo da nikad neće biti gotovo. kako da se maknem od njega?
doduše,nisam s njim jedno 35 minuta. taman na osam i po mjeseci što je za mene jako,jako puno i za moje godine.
ne sjećam se kad sam zadnji put bila toliko tužna da mi suze teku niz oba obraza odjednom jedna za drugom i da mi je cijelo lice skoro mokro. izgledam katastrofa.

HITNO MORAM BITI SRETNA



Znala sam da nisam ni trebala započinjati vezu s njim. s nikim .nikad. to ne završava dobro.
šta je to toliko u meni da im smeta? da mu smeta?
jel je toliko ljubomoran pa zbog mog instruktora iz matematike provocira i ljuti se?

zašto sam tako glupa i naivna? zašto sam ga zavolila? kako da ga se riješim?
uništila sam i sebe i njega.....samo da takav smotan ne napravi neku glupost još.

bilo je sranja,bilo je svaga,ali ovo je zadnje. nema više. ja ga neću dozivati da se vrati, a on se neće okrenuti.

ovaj je put stvarno gotovo.
kako da to objasnim mami?

ja sam balavica,jebeš mene,prebolit ću,jel?
neću. ovo je možda bilo ono pravo. kako da znam kada je pravo,kada nije?

ako postoji pravo,to je onda to.
ono što smo imali je bilo savršeno. prelazila sam preko svega,kao i on.
ali u trenutku je sve nestalo.
on me pita šta je sa mnom i zašto mu to radim?
a ja želim to pitati njega

volim ga i tako mi je žao.tako sam razočarana.

a on je ljut,bijesan i mrzi me.
on uvijek sve suprotno


kaže mi seka šta plačeš,sigurno ćete se pomirit. a ja ne znam šta da mislim. ja baš ne vjerujem.on je jako samouvjereno otišao.djeluje kao da je on povrijeđen a ja sam ta koja je danas već dva sranja progutala i treće se planirala durit minutu koju.on popizdio i ja ga zamolila da ode.

on kaže da se neće ni vraćati više,a ja mu kažem naravno da nećeš. i to je to.


dosad bi me u ovakvim situacijama već dvadeset puta nazvao i poslao mi 50 poruka.ali sad je drugačije sad se bojim za njega.

sada postoji mogućnost da si nešto napravi. može se dogoditi sranje.

on i drugi za njega misle da je malo slab. ja sam dosad bila uvjerena da nije. sada ćemo vidjeti kakav je.

sada ću ga upoznati. mislim tj.nadam se da ću biti sretna što je gotovo jer mislim da će se ponjeti kao kreten.



ja ga volim. ne želim da je gotovo!!!!
mrzim ga.


zašto???????

bit će ovaj rad cijelo ljeto.
dobro,ne baš cijelo.recimo nekih mjesec i po dana.

kao i inače, polako započinjem sa planom gdje provodim ljeto. klasika.
nacrtam si mali kalendarić na neki a4 formata papir i kreće.gledam rođendane, i sve ostale stvari koje će biti ključne za ovo ljeto i mjesto svog boravka prilagođavam njima.

za one koji me ne shvaćaju,to ide ovako.
radnim danom odmah prvi tjedan praznika tata i Zla maćeha rade tako da moram biti nazočna u retfali kod oca i čuvati mog malog dečkića.
za vikend ostajem u retfali i uživam u subotu navečer gledajući Malnara u veselom društvu moje uspavane Zle maćehe, dosadnog dečkića i autoritivnog oca. Ostajem da moj paranoični i samoživi otac ne pomisli da ja vikendom odlazim samo zato jer se moja mila majka ne brine za mene.


to je bio jedan klasičan primjer.

Ali hvala Bogu na rodbini koja me pozvala kod sebe u Zagreb. Super prilika da se odmorim, zabavim i zaradim u isto vrijeme.

radit ću kod bratića u tvrtci za software,ništa komplicirano,ja ću samo grube poslove tipa instalirati windowse i tako jer sam nesposobna za išta drugo.

za to će mi uletit neki kesh koji namjeravam stuću na nešto korisno. tipa bicikl, mobitel ili odjeća. ne sve kroz guzicu kako moj autoritivni otac slikovito opisuje.

u Zagrebu imam već i stalnu ekipicu tako da će biti super,a i taj bratić nije loš kao osoba, ne vjerujem da će mi braniti sve i svašta.




to je super!




15. po mene dolazi vesela družina iz groznice subotnje večeri i odvaža me na rutinsku obiteljsku destinaciju.

mali otočić Ugljan preko puta Zadra, u Ugljanu kršćanski kamp...Činta

slatko mjestašce.

Dobro je ispalo jer se poklopilo da taman u to vrijeme stiže i ova grupa ljudi iz cijele hrvatske godišta 14-24 koji su tamo standardna ekipa (pola njih je i ekipa iz Zagreba)
a iz osijeka doći će mi i moje malo frčkavo stvorenje Mia sa svojom slatkom tužnom prijateljicom Laurom i lajavom dobroćudnom Kristinom. Fali još samo Lucija sa svojim širokim osmjehom. tamo ostajem ja 20 dana,od toga 10 s njima i da ne zaboravim naravno ostalih 10 dana sa mojim malim dragim krvoločnim bratićem Ivanom koji je najbolja osoba koja postoji na ovom svijetu i čija mama misli da smo mi više od rođaka. MISLIM HOW SICK IS THAT


i tako dalje. nakon toga još ne znam hoću li u Split kod mamine rodbine ili kuć pa u Split, ili samo kuć....nitko ne zna.

mislim i najbolje bi bilo kuć pa Split jer će Čika Mario popizdit ovdje.
mjesec i po dana se sigurno ne vidimo. bez prekida, ali ako odem nakon činte odmah u split,to će se oduljit na dva ili više mjeseca mog neprekinutog izbivanja.


a i ja sam previše ljubomorna da ga ostavim samog tu u ovom gradu punom napasnih lijepih i zlih curica
ne znam kako će to ispast. trenutno se samo veselim zadnjem danu škole.


TREBA MI ALKOHOL. POD HITNO

Nisam pila 5 mjeseci do sinoć. sinoć me malo diglo. Čika Mario me naravno morao doći provjeriti. sick

al slatko mora se priznat u neku ruku.


ma jebe mi se zapravo. ne da mi se prilagođavat nikome. to se odnosi i na Njega. dosta mi je Vesele družine i Mamine zlatne ekipe i njihovih prohtjeva,dosta mi je raznolikosti kod prijatelja.još i da njemu sebe dam

PA MENE NEMA VIŠE LJUDI. ALO...

ali trudim se. nekako spajam kraj s krajem.iće to sve

pusa Eni

?????????????

zašto? zašto uporno želimo biti omiljeni i voljeni,a u isto vrijeme seremo kako smo neovisni,kako imamo svoj stav i karakter i da nas briga za tuđa mišljenja?
ne znam.....ja znam da bi ja ubila za karakter,al trenutno mi je najbitnije da sam prihvaćena i da me drugi griju svojom toplinom.oduvijek sam željela biti dio nečega,pripadati njegdje,jer u skupini je lakše naći sebe.ali i dalje želimo da nas vole....znači čak i ako smo sebe našli i ispunili i dalje smo jadni. znači li to da ako očajnički tražimo ljubav da ne volimo sebe?
po svemu sudeći da,ali moram priznat da je to čak i meni malo čudno jer ja sam zagovornik onoga da ljudi mogu istinski i vječno samo sebe voljeti...znam da je malo čudno,ali opet boli me kurac za vas sve(u slučaju da me ne volite,ako me volite,onda mi je stalo do vašeg mišljenja).



i što je ljubav uopće?
tako lijepo,a tako ružno....tako potrebno,a tako zamorno
tako olakšava,a tako boli...

ne znam ni sama više....trenutno me muči samo dva pitanja.
može li se u životu za pravo voljeti više puta ili samo jednom?
postoji li prava ljubav?
sad sam u ljubavi jer sam gledala sinoć 5 put titanic i 5. se put rasplakala kao beba...je li takva ljubav moguća?čini se savršenom,ali da je leonardo ostao živ,razlike među njima bile bi nepremostive i oni bi se prije ili poslije rastale.....znači strast je jača od ljubavi?


znači mi ljudi smo svi samo životinje.mi ne živimo nego preživljavamo
use, nase i podase....
jebo te taj život



a jedino što ostaje je filozofiranje,razglebanje i beskonačni pokušaji dolaženja do odgovora.misli se da ako nađeš odgovor da si riješio problem,ali nisi.....to je samo početak


i tako čitav život projebeš.

ili ćeš čitav život biti realan,depresivan,pričati o životu,dolaziti do odgovora,nikad ništa ne napraviti,mlatiti praznu slamu,pretakati iz šupljeg u prazno(ako sam vam slikovito opisala,drago mi je) ili ćete život provesti tako da ste se karali,napravili dijete i kuću(a to nije uspjeh i postignuće u životu da se razumijemo,to mogu svi,to nam samo treba olakšati život u našem putu ka sreću)i zapeli....i na starosti si reći da ste nešto postigli.....ma dajte ljudi ne zavaravajte se....ne lažite si više,pljujete sami po sebi.
ali znam zašto ljudi sami sebi lažu da su sretni i da su se ispunili.....da nije tako ljudi bi se počli masovno ubijati od tuge i nesreće...možda je i bolje ovako mutavo,bar se svijet ne raspada,savršen je baš takav kakav je stvoren na božju sliku i priliku;)-bar nas On uvijek voli



joj,davno sam skrenula sa teme,ali nije ni bitno.....kad me nitko ne razumije,bar da ja sama sebe razumijem....

i nije mi još jasno zašto se ja obraćam vama.ko ste vi? neka tajna udruga.......
odsad ću pisati u trećem licu jednine i pisati ću sama sebi

i opet-voli vas matejica!